Vijesnici svjetskog prvenstva u fudbalu nas već uveliko posjećuju i podsjećaju zašto je to događaj koji treba bojkotovati. Najmanje se tu radi o nekoj ljubavi prema nečemu, a najviše o želji da se zaradi više, brže, bolje. Ovakve manifestacije nas podsjećaju da trebamo voljeti svoju zastavu i domovinu, nude nam privid “američkog sna” onog od kontejnera do zvijezda. Žele nam reći da se može kad se hoće. Slušajući sve te romantične izljeve gluposti nerijetko zaboravljamo koje su posljedice ovakvog jednog događaja.
Ovom prilikom zabavila bih se slijedećim razlozima (komada pet).
1. Profesionalni sport je okrutan! Profesionalni/e sportisti/kinje su samo roba koja će jednog dana biti rashodovana i zaboravljena. Profesionalni momenti zahtijevaju od ljudskog tijela da se forsira do krajnjih granica. I kako to biva sa potrošnom robom, biće škarta, biće nesretnih slučajeva, biće raznih okolnosti, a uspjet će tek neznatan procenat od svih onih koji su imali/e bilo kakvog osnova da se nadaju.
2. Svjetska prvenstva na kojima učestvuju muškarci znatno su zastupljenija u bh. medijskom prostoru (eto neću više ni za koga pričat). Od nas se očekuje da se divimo muškarcima koji su bili dovoljno privilegovani da imaju priliku baviti se ovom “plemenitom vještinom”. Dakle, oni isti od kojih se ne očekuje da učestvuju u obavljanju kućnih poslova, koji mogu odrastati u svom blatu ovoga svijeta, a to je sasvim prigodno za odrastanje jednog muškog nečega.
3. Raseljavanje koje se sprovodi u ime glamura na kredit. Dok se u Brazilu mijijarde eura “ulažu” u što bolju organizaciju svjetskog prvenstva, ruše se naselja siromašnih stanovnika/ca. Oni/e bivaju prisilno raseljeni/e i udanjeni/e od svjetala reflekora da ne narušavaju savršeni sklad i momente glamura koje će duše ogrezle u kreditima doživjeti sad i ko zna opet kad. Društveno neodgovorne (mainstream) medije ovakve priče ne interesuju. Već su odabrane istine o kojima će se pričati u narednim danima.
4. Mizoginija… Već su počeli da se pojavljuju priglupi članci koji savjetuju “ljepši i nježniji” spol kojem je draže da kuha i pere dok se lijepi momci, sve do jednog k’o jablani naguravaju oko lopte. Nudi im se mnoštvo ideja kako da se prilagode novom životnom modu dok se muško (jel’) zavaljeno u kauč naprđuje šta mu treba pridonjet, a sve to uz neizostavno upozorenje da ostavi na miru svog medžeda dok gleda savršene apolone u simuliranim lovačkim aktivnostima. Evo jednog takvog članka…
5. Lažni snovi su nam na dohvat ruke. Neki dan nađem ovaj tekst autora od koga bi se očekivalo da navija za Englesku. Kaže bojkotovaće Englesku i navijaće za Bosnu. U Bosni je bio rat, kaže. Dobro! Neka humanost u tragovima je sasvim iznenađujuća za stepen okrutnosti okruženja u kojem živimo. Za jednog gospodina Engleza, baš lijepo da se sjetio onih koje su ubijali. Naravno, to nije sve što se može izvući iz njegovih riječi i načina na koji ih je on poredao… Očito ga ne more neki momenti velikih ekonomskih kriza koje se prelamaju preko najslabijih (i nas, između ostalih), očito je svoju perspektivu iz privilegovane pozicije uzeo kao referentnu tačku, očito je koliko (ne)zna o našoj muci… Mislim fala njemu, ali kao da je fudbal toliko bitan. Ipak iz njegovog teksta možemo zapisati jednu riječ: BOJKOT!
Ovaj nemili događaj ima za cilj da se obrne profit, da se jača pripadnost naciji, da se slavi muškarac i opravdava patrijarhat, te da se zaboravi na probleme koji nas okružuju. U skladu sa mogućnostima trebamo uzet kredit, otići u Brazil ili kupiti dobar televizor, veseliti se. Vratiti se u realnost i brinuti kako kredit vraćati. Tješiti se da je i “to jednom u životu, pa ja”… Pod pritiskom vlastitih briga zaboraviti tuđe. Posebno deponovati i ignorisati probleme onih koji žive još teže od nas. Reći im, da su se trebali truditi jače i da su do sada MORALI uspjeti u životu. Brinuti se. Razmisliti još jednom o svemu.
qsportsarajevo 